dinamo je prvak
dinamo je 23. put postao prvak hrvatske. u nikad neizvjesnijem hnl-u prvi je prošao kroz cilj pobjedom na Šubićevcu. Time je i posljednje kolo, maksimirski derbi protiv Hajduka, učinio bitnim za dojam i atmosferu, ali ne i za ishod ovosezonskog prvenstva.
Poboljšana konkurencija poklopila se s Dinamovim padom, prije svega lutanjem po pitanju sportske politike i odabira trenera, zbog čega smo bili 90 minuta udaljeni od toga da se o prvaku odlučuje na najdramatičniji mogući način. Dinamo je u Šibeniku stvarao šanse, ali se činilo da će teško slomiti domaćina.
Onda su utakmicu prelomila dva igrača koja najbolje pokazuju razliku između Dinama i ostatka lige. Jedan je, iz samo Krznaru i Kopiću znanih razloga, skoro čitavu sezonu prosjedio na klupi, a šansu nije dobivao čak ni kada je vezna linija bila masakrirana ozljedama.
Drugi je stigao kao pojačanje iz tada najvećeg konkurenta za naslov. Imao je i prije ove sezone asistencija za Dinamo, jednom je zabio i gol, ali njegov generalni učinak na momčad bio je mnogo manji od onog čemu su se Plavi nadali. Činjenica da dva takva igrača mogu izvući poteze za naslov je motiv čitave Dinamove sezone.
Čudo na Šubićevcu se nije dogodilo. Dinamo je slavio protiv Šibenika, i vatreno proslavio svoj 23. naslov pred mnoštvom svojih navijača, u srcu Dalmacije. Nije međutim Šibenik pao šaptom, pokušao je domaćin sve, ali to nije bilo dovoljno da se zaustavi šampionski pohod maksimirske momčadi.
Tribine Šubićevca su bile popunjene gotovo do kraja, mnoštvo Dinamovih navijača koji su osim istoka “okupirali” i najveći dio zapadne tribine. BBB-a odasvud, nikad više na jednoj utakmici u Krešimirovom gradu. Funcuti u manjini, i očekivano bez ikakvih problema i navijačkih čarki. Reklo bi se prijateljska atmosfera…kao da se igralo na Maksimiru, nekom manjem doduše…Klicalo se Dinamu, vrijeđalo Torcidu…
