Kako je Hrvatska pobijedila najtvrđu, najbolju i najružniju ekipu na svijetu?

Dugo vremena nisam vidio tako taktički zrelo odigranu utakmicu hrvatske reprezentacije. Kad se pogleda statistika, većina je podataka na francuskoj strani, a zapravo smo vidjeli pobjedu igračke inteligencije i mudre igre na rezultat, u svakom je trenutku bilo očito da naši igrači znaju kako doći do pobjede.

U prvom su dijelu Modrić, Kovačić i Baturina suvereno kontrolirali igru i posve su nadigrali suparnički vezni red. I taj je naš vezni red možda i najbolji primjer da na travnjaku ipak odlučuje inteligencija, a ne “fizikalija”, nije važan postotak posjeda lopte i silni pretrčani metri, nego pametno kontroliranje igre, pametno trčanje…

Hrvatska je, u prijevodu, igrala baš onako kako je protiv Francuske najracionalnije igrati i pobijedila je Francusku onako kako Francuska inače pobjedi sve druge. Svela je Francusku na napadanje malog prostora što joj je daleko najslabija točka u igri, a i ono što je prošlo, Dominik Livaković sjajno je obranio. Za pobjedu protiv ovakve reprezentacije ti uglavnom i treba golman koji će napraviti razliku.

Još bolja vijest od pobjede za Hrvatsku je da je pobijedila Francusku a da nije odigrala senzacionalnu utakmicu. Bila je zrela, strpljiva, kompaktna i pametno agresivna i zastrašujuće rutinska u nekim segmentima, ali može puno bolje. Sve ostalo je naknadna pamet iz perspektive kada je rezultat poznat.

Sama činjenica da ne mora odigrati savršenu utakmicu da bi pobijedila ekipu koja je uzela svjetsko zlato pa srebro dovoljno govori kakvim talentom raspolaže.